Osiguranje putnika u javnom prevozu

Većina građana svakodnevno putuje javnim prevozom. Imajući to u vidu, a ukoliko se neposredno pre započinjanja, tokom ili posle putovanja desi nezgoda, građani bi trebalo da znaju da su u takvim prilikama osigurani i da mogu zahtevati naknadu iz osiguranja, iako nisu sami zaključili ugovor o osiguranju.

Naime, Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju regulisano je osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja i propisano ko ima obavezu da zaključi ugovor o osiguranju, ko se smatra putnikom u osiguranju, koji su rizici pokriveni osiguranjem, kolika je visina osigurane sume i kako se ostvaruje pravo na naplatu štete.

Ko ima obavezu da zaključi ugovor o osiguranju?

Obaveza osiguranja putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja važi za sve vlasnike prevoznih sredstava kojima se obavlja javni prevoz putnika. Oni su dužni da zaključe ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja.

Ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja dužni su da zaključe vlasnici:

  • autobusa kojim se obavlja javni prevoz u gradskom, prigradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i vanlinijskom prevozu;
  • autobusa kojim se obavlja prevoz zaposlenih na posao i sa posla;
  • autobusa kojim se obavlja prevoz dece i učenika do predškolskih, odnosno školskih ustanova i od predškolskih, odnosno školskih ustanova;
  • autobusa za prevoz turista;
  • putničkih automobila kojima se obavlja auto-taksi prevoz i "rent-a-kar" vozila;
  • šinskih vozila za prevoz putnika (npr. tramvaj, voz, šinobus i sl.);
  • svih vrsta plovnih objekata, kojima se na redovnim linijama ili slobodno prevoze putnici, uključujući i krstarenja i prevoz turista;
  • svih vrsta "rent-a-kar" plovnih objekata;
  • vazduhoplova čija je namena javni avio-prevoz (redovni, čarter, avio-taksi);
  • turističkih vazduhoplova koji se koriste za kraće prelete i panoramske letove i "rent-a-kar" vazduhoplova;
  • drugih prevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se prevoze putnici, uz naplatu prevoza, u vidu registrovane delatnosti.

Vlasnik prevoznog sredstva dužan je da na vidnom mestu u prevoznom sredstvu i voznoj karti naznači podatke o zaključenom ugovoru o osiguranju, a naročito naziv društva za osiguranje i prava putnika po osnovu tog ugovora.

Ko su putnici u javnom prevozu?

Prema zakonu, putnici u javnom prevozu su sledeća lica:

  • lica koja se nalaze u prevoznom sredstvu kojim se obavlja javni prevoz i koja imaju nameru da putuju, bez obzira da li su kupila voznu kartu ili nisu;
  • lica koja se nalaze u krugu stanice, pristaništa, luke, aerodroma ili u neposrednoj blizini prevoznog sredstva, pre ukrcavanja, koja imaju nameru da putuju;
  • lica koja su obavila putovanje i napustila prevozno sredstvo, a nalaze se u neposrednoj blizini prevoznog sredstva, u krugu stanice, pristaništa, luke ili aerodroma

Putnicima se smatraju i lica koja imaju pravo na besplatnu vožnju.

Kolika je visina osigurane sume i koji rizici su obuhvaćeni?

Iznos najniže osigurane sume na koju može biti ugovoreno osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, po jednom putniku utvrđuje Vlada Republike Srbije, na predlog Narodne banke Srbije, i takva osigurana suma ne može biti niža od:

  • za slučaj smrti putnika 8000 evra, u dinarskoj protivvrednosti
  • za slučaj trajnog gubitka opšte radne sposobnosti (invaliditeta) putnika 16000 evra, u dinarskoj protivvrednosti
  • za slučaj privremene sprečenosti za rad i stvarnih i nužnih troškova lečenja putnika 4000 evra, u dinarskoj protivvrednosti

Kako se ostvaruje pravo na isplatu osigurane sume?

Putnik koji pretrpi povredu u javnom prevozu, odnosno određeni korisnik prema uslovima osiguranja u slučaju smrti putnika, ima pravo da zahteva da društvo za osiguranje sa kojim je zaključen ugovor o osiguranju, neposredno njemu izvrši svoju obavezu iz ugovora o osiguranju.

U slučaju povrede ili smrti putnika (osigurani slučaj), potrebno je obratiti se društvu za osiguranje i podneti zahtev za isplatu osigurane sume (u slučaju povrede) ili sume osiguranja (u slučaju smrtnog ishoda korisnika osiguranja).

Ako vlasnik prevoznog sredstva nije zaključio ugovor o osiguranju, ili je zaključio ugovor o osiguranju sa društvom za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak, a desio se osigurani slučaj, lice koje ima pravo na naknadu iz osiguranja može zahtevati isplatu osigurane sume iz sredstava Garantnog fonda.

Pravo na osiguranu sumu ima putnik, odnosno korisnik osiguranja, nezavisno od toga da li ima pravo na naknadu štete po osnovu odgovornosti prevoznika.